Share on Facebook
Amicus certus in re incerta cernitur.

Pravi se prijatelj poznaje u nevolji.

Prethodno veče je zaista bilo posebno u Markovom

životu. Način na koji su sjale njegove oči i njegovo

ponašanje ukazivali su samo na jednu stvar. Marko je

bio zaljubljen kao nikada do tada. Kristina ga je sasvim

promenila. Očarala ga je.

Vreme je sasvim lagano prolazilo. Sa Kristinom i

društvom je svako veče bilo posebno. U njihovom društvu

nikada nije bilo dosadno. Marko je uvek bio pun raznih

priča koje su oni prosto obožavali da čuju.

Kako je vreme prolazilo i svi oko njih su već uvideli

šta znače jedno drugom. Iz meseca u mesec oni su se

vezivali sve jače, tako da u jednom momentu više nisu

mogli jedno bez drugog.

Prošlo je tačno godinu dana od kako su se upoznali.

Marko je rešio da taj dan obeleži na neki poseban način.

Petak je veče. Marko odlazi kod Ivana. Vrata mu otvara

njegova sestra Biljana.

- Ćao Biljana. Jel Ivan kod kuće?

- Evo ga u sobi. Udji slobodno.

Marko otvara vrata Ivanove sobe i ulazi unutra.

- Gde si Ivčo?

- Evo me Mare. Šta radiš?

- Ništa posebno. Došao sam da te pitam imaš li

nešto u planu za večeras?

- Nemam. - odgovori Ivan.

- Super.

- Zbog čega pitaš? Da nemaš možda ti nešto u

planu? Ideš sa Kristinom negde, zar ne?

- Da, idem sa Kristinom do grada. Hoćeš sa

nama?

- Sa vama? Sa vama, uvek, bilo gde.

- Osim toga, znaš li koji je danas dan? - upita ga

Marko.

- Znam, petak valjda.

- Ma ne to. Danas je naš mali jubilej.

- O čemu to govoriš?

- Danas je tačno godinu dana od kada smo ja i

Kristina zajedno.

- Nije valjda? To onda mora da se proslavi, zar

- Pa šta misliš, zbog čega sam došao da te

zovem?

- Kad krećemo?

- Samo da se spremim, pozovem Andjelu i Filipa,

da odem do Kristine, da rezervišem mesto

u nekom kafiću i odmah idemo. - smešeći se

sve vreme odgovori Marko.

- Samo toliko? Onda da ja ne žurim uopšte.

Da dodjem kod tebe za jedno dva-tri sata?

- Samo ti požuri. Da si kod mene za pola sata.

- Ej, samo da te pitam. A u koji kafić idemo?

- Pored diskoteke ima jedan dobar kafić, mislim

da se zove “”’’””Ring, ili tako nekako.

- Pa ne idemo valjda da gledamo boks, ili da se

bijemo, nego da popijemo nešto? - sa osmehom

na licu upita Ivan.

- Ma nikad se ne zna šta može da se desi. Zato

se uvek spremaj za ono najgore, a veruj da se

ništa loše neće desiti. - odgovara mu uz osmeh

Marko.

- Da, da... Bolje ti požuri da obaviš sve što imaš,

a ja ću da krenem polako sa spremanjem.

- Imaš pravo, previše pričam. Odoh onda ja. I

nemoj da mi kasniš mnogo.

- Važi, neću.

Marko je obavio sve što je imao, pozvao je Andjelu i

Filipa, dogovorio se sa Kristinom. Sve je bilo spremno

da se krene u još jednu nezaboravnu noć. Ali ova noć će

zaista biti nezaboravna, naročito za Marka. Ova noć će mu

sasvim promeniti život. Potpuno će ga izbaciti iz koloseka.

A to nije mogao niko ni da sluti. Svi su krenuli da se lepo

provedu. Marko i Kristina su planirali da zvanično saopšte

svoju veridbu. Kristina je trebala da se uda za njega, a to

bi bio pravi povod da se nešto popije i da se proslavi. Nastavice se...
dislike
7